Mjesečna doza za oboljelog košta između 2.000 i 3.000 kuna. Ono što su oni legalizirali je kamilica. To što je u apotekama, uvreda je svakom bolesniku. Istovremeno se na crnom tržištu prodaje sve i svašta. Netko tko se u to ne razumije, ne može to raditi. Zato to treba regulirati.

Bolje biti ilegalno živ nego legalno mrtav, rekao bi Alan Ford, ali i oboljeli od, nažalost još uvijek neizlječive bolesti, multiple skleroze. Tu su ironičnu doskočicu prije nekoliko godina javno izgovorili Riječanin Huanito Lukšetić, prvi hrvatski borac za upotrebu marihuane u medicinske svrhe, ali i Puljanka Minja Vuksan Dobranić koja je prije nekoliko godina digla prašinu posadivši konoplju u Šišanu ne bi li se njome liječila.

Huanito je zbog multiple skleroze otežano govorio, gubio osjet u rukama i nogama, a upotrebom ulja počeo je normalno hodati, vid mu se poboljšao i počeo je normalno živjeti. Minju je ulje kanabisa diglo na noge, doslovno. Kod Huanita je poboljšanje trajalo dok je uzgajao konoplju od koje je proizvodio ulje, kod Minje je to trajalo dok je koristila ulje kanabisa koje je dobila na dar iz legalnog laboratorija iz Nizozemske. Mjesečna doza košta 600 eura, o kojoj Minja s invalidskom mirovinom od 1.250 kuna može samo sanjati. Da ne spominjemo kako se oboljelima preporučuju velike doze vitamina koje bi koliko toliko održale imunitet koji napada sam sebe. Dakle, osim što tijelo iz još uvijek medicini nepoznatih razloga napada samo sebe, tako i država napada oboljele koji pokušavaju sami sebi ublažiti bol.

(Ne)jednaki pred zakonom

Ali u državi Hrvatskoj nisu svi jednaki pred zakonom. Prije mjesec dana Huanito je opet uzburkao javnost, osuđen je na strogu kaznu od dvije godine zatvora jer je u dvorištu uzgojio 11 stabljika konoplje. Huanito je nepravomoćno dobio dvije godine zatvora zbog 15 kilograma marihuane. U istom trenutku, nećak tajkuna Željka Keruma zbog 15 kilograma marihuane u prtljažniku nepravomoćno je dobio godinu dana zatvora. Isto tako dvojica dilera koja su iz Slovenije švercala pola kilograma heroina – neće u zatvor, nego će 730 sati raditi za opće dobro. Pedofil koji je bludničio nad dvije djevojčice pravomoćno je osuđen na godinu zatvora, ali će na kraju raditi za opće dobro. Alan Ford? Nažalost, nije. Nasilnici, ubojice, lopovi i pedofili očito nalaze rupu u sistemu da se izvuku ili ublaže kaznu, ili da je odrade društveno korisnim radom. Primjera loših ima puno i ne služe na čast ni sucima, ni pravnom sustavu.

Dobrih primjera o efikasnosti ulja kanabisa kod oboljelih od multiple skleroze, karcinoma, epilepsije, PTSP-a, AIDS-a i mnogih autoimunih oboljenja ima puno. Huanito je metafora za borbu. Baš kao i Minja koja je prava fajterica. Oboje su svoju bolest ogoljeli i podijelili je s javnošću i time pomogli mnogima. Naime, nakon javnog istupa Huanita 2015. osnovano je Povjerenstvo i uskoro su uslijedile promjene. U Hrvatskoj je odobrena medicinska upotreba marihuane. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) potvrđuje da sastojak marihuane CBD nema štetan, već terapeutski učinak na niz bolesti. Zato Švicarska, Nizozemska, Kanada, Izrael, Španjolska i mnoge druge zemlje pacijentima omogućavaju da je sami sade radi liječenja. U Njemačkoj zdravstveno osiguranje plaća količine potrebne za pacijenta. U Hrvatskoj se oboljele kazneno goni. Crno tržište cvjeta, naročito u susjednoj Sloveniji, gdje se ulje prodaje starčićima od vrata do vrata kao panaceja (lijek koji liječi sve bolesti).

Zbog svega, počeli su se buniti oboljeli od multiple skleroze koji koriste ulje kanabisa. Naime, oboljeli s invalidskom mirovinom od 1.500 kuna teško da si može priuštiti bočicu ulja za tjedan dana koja, ovisno o koncentraciji, košta 760 ili 1.015 kuna, što mjesečno iznosi najmanje tri tisuće kuna. Mnogi bolesni si ne mogu priuštiti lijek na bazi kanabisa koji stoji oko 2.000 kuna i koji HZZO ne subvencionira. Istovremeno raste crno tržište gdje svi kupuju ulje.

Crno tržište

Zašto se država oglušila, upitali smo dr. Ognjena Brborovića, predsjednika Povjerenstva za medicinski kanabis i jednog od najzaslužnijih za uvođenje konoplje u našu medicinu.
– Postoje povjerenstva koja su obavezna i koje svaki ministar u svom mandatu mora osigurati. Postoje i povjerenstva koja nisu obavezna, a to je ovo, priča Brborović, uz opasku da niti ministar Nakić iz Oreškovićeve vlade, niti ministar Kujundžić, nisu nikad osjetili potrebu da sazovu sjednicu Povjerenstva. »Običaj je da prvu sjednicu nakon promjene sazove ministar, a onda on to prebaci na predsjednika. No, to se nije dogodilo. Tako da mi dvije godine kasnimo s poslom koji smo obećali naciji«, priča Brborović.

Dodaje kako nas je u međuvremenu hrpa zemalja pretekla.

– Primarni razlog zašto smo krenuli s Povjerenstvom je taj što se tisuće ljudi liječe preparatima s crnog tržišta o kojima mi ne znamo ništa i o kojima oni s liječnicima ne mogu pričati. Bolesnici tako mogu ugroziti zdravlje jer ne znaju što koriste, ali najvjerojatnije plaćaju puno para za nešto što nema nikakve kvalitete. Možda »alternativni proizvođač« ima dobru volju, ali nema nikakve metode provjere kvalitete jer je to ilegalna proizvodnja. Dakle, vrijeme je da sjednemo i razmotrimo situaciju – hoće li HZZO to plaćati, subvencionirati, hoće li konkurencija smanjivati cijenu, koje vrste preparata će se uvoziti, smatra Brborović i poručuje: »Iz moje perspektive kao predsjednika Povjerenstva, imam obvezu prema svim tim ljudima kojima sam obećao neko rješenje. Želim vidjeti sljedeće – veći izbor preparata na tržištu, ne samo ova dva, zatim niže cijene, i to značajno, i ako treba da i HZZO subvencionira, jer netko tko ima 2.400 kuna mjesečna primanja ne može platiti 2.000 kuna za lijek. Te cijene se trebaju smanjiti za trećinu ili konkurencijom, ili vlastitom sadnjom, ili hrvatskom proizvodnjom, ili subvencionirati, potpuno je svejedno. Meni se čini da kolege nevoljko propisuju lijek i da ministarstvo mora povesti ozbiljnu raspravu, ako treba i promijeniti pravilnik da svaki liječnik može propisivati, da ne bude to više specijalist, već liječnik obiteljske medicine – objašnjava Brborović.

Pozdrav iz Nizozemske

Da nešto pod hitno treba napraviti u hrvatskom zdravstvenom sustavu, potvrđuje i Minja Vuksan Dobranić, aktivistica među oboljelima od multiple, koja je među prvima izašla u javnost s pričom o upotrebi kanabisa u medicinske svrhe, nakon što je Minjin suprug Alessandro sam zasadio devet stabljika marihuane kako bi joj pomogao u liječenju. Ubrzo im je na vrata stigla policija, a Alessandro je zaradio i kaznenu prijavu. Samo nekoliko dana nakon što je našem listu ispričala zbog čega se zalaže za korištenje ulja u medicinske svrhe, na kućnom pragu Minju je dočekalo iznenađenje – ulje kanabisa i čestitka s vjetrenjačom i tulipanima. Pozdrav iz Nizozemske.

– Kada je moj suprug posadio konoplju, bila sam nepokretna, vukla sam se na rukama jer su me kolica užasavala. Nisam realno znala pomaže li to. Samo sam čula priču, ali sam odlučila probati ulje jer sam do tada probala sve što se službeno nudilo i nije bilo apsolutno nikakvog pomaka. Jesam li vjerovala? Nisam. Mislila sam da je to još jedna od mnogih priča s interneta da bi se nešto zaradilo na bolesnima. Nemam ništa protiv da netko zarađuje na nama bolesnima, dapače, zarađujte, ali dajte nam lijek – priča Minja.

– Nisam znala što me čeka s uljem. Bilo me strah jer je iz moje perspektive tada to bila droga, ali sam bila spremna na sve jer nisam mogla hodati te nisam imala što izgubiti. Držala sam se famoznog »zrna riže« koje vrijedi za crno tržište, međutim kada dobiješ proizvod koji je rađen u laboratoriju i koji je prošao sve moguće kontrole, onda ne govorimo o zrnu riže. Upute su bile da krenem s 0,02 grama, ali ja sam bila »pametna« pa sam uzela zrno riže i devet dana nisam znala ni kako se zovem ni gdje sam. Htjela sam odustati, no suprug i stariji sin počeli su točno vagati propisanu dozu. I jedanaesti dan sam prohodala. Ne mogu vjerovati ni dan danas.

Nestala su utrnuća, spazmi, slabost, vrtoglavice, umor. Imala sam opet 20 godina, priča Minja o učincima ulja koje je trajalo dok je uzimala lijek.

– Činjenica je da bolje biti ilegalno živ nego legalno mrtav – rekao bi Alan Ford, međutim još je bolje biti legalno živ ako živimo u državi koja služi nekoj svrsi kao država, a ne postoji samo zato da bi netko primao veliku plaću, pokazivao se kao veliki dobrotvor i zarađivao političke bodove ne bi li ušao u povijesne udžbenike. Onda moramo razmišljati o tome što je dužnost države i što je dužnost ljudi koji obnašaju vlast. Nije narod tu da bi oni postojali, oni postoje jer narodu treba pomoć. Prema tome, neka rade svoj posao – žestoka je Minja.

– Mjesečna doza za oboljelog košta između 2.000 i 3.000 kuna. Ono što su oni legalizirali je kamilica. To što je u apotekama, uvreda je svakom bolesniku. Istovremeno se na crnom tržištu prodaje sve i svašta. Netko tko se u to ne razumije, ne može to raditi. Zato to treba regulirati. Hoćeš li svom djetetu dati lijek koji je netko kuhao u garaži? Činjenica je da se sva marihuana koja je u optjecaju ne može koristiti jer se tretira svime i svačime. Dakle, ne može se lijek proizvoditi u garaži. Imamo imunološki zavod koji je pred raspadom i jedan je od boljih u svijetu, i da taj da nije u stanju napraviti lijek za nas!? Ne znam kome je to veća uvreda – imunološkom, naciji ili bolesnima. To je takva sramota. Hrvatska je bila poznata po proizvodnji konoplje. Slovenija je otprilike u istoj situaciji kao i mi. A svijet se mijenja. U Americi je to velik posao, u Španjolskoj je sadnja konoplje izvukla jedno selo iz ekonomske krize. Ako je WHO rekao da je to ljekovito, čemu se još opiremo? Dobivaju li dijabetičari inzulin cijeli život? Da. Ako ja trebam dobivati ulje kanabisa cijeli život, s kojim pravom mi netko može kazati – ne. Mi kasnimo, opet ćemo biti zadnji vagon u vlaku. Zašto opet? – pita se naša aktivistica.

Bolesne ljude ne diraj

A mi pitamo jesu li sva ulja ista.

– RSO ulje (Rick Simpson Oil ili Real Scientific Oil), ulje koje je napravljeno u pravom laboratoriju bogato je THC-om. Nije istina da za svako oboljenje treba RSO ulje od kanabisa, postoje oboljenja kojima treba CBD ulje u jakom postotku, i tu je multipla. Neka ne lažu bolesne ljude. Dilaj ako si diler, ali bolesne ljude ne diraj. Eto, slučaj bolesne žene od 60-ak godina oboljele od karcinoma kojoj je »dobročinitelj« prepisao dozu te joj je suprug davao gram ujutro i navečer, žena se obeznanila. Vozio ju je na hitnu, a imao je ilegalni proizvod u Hrvatskoj i napravio prekršaj. Nitko od bolesnih se ne može obratiti zakonu ako kupi takvo ulje jer je u prekršaju. Čak ga mogu i kazneno goniti. Nema se kome obratiti za pomoć. Ja bih lijepo molila da se uzme u obzir da je Goli otok napušten, neka nas tamo strpaju pa ćemo mi sami o sebi misliti, a oni neka nas tamo stave i neka tvrde da je Hrvatska zemlja zdravlja, al’ falit će opet stanovništva jer će se pola milijuna ljudi, koliko je bolesnih, preseliti tamo – šali se Minja.

Izvor: novilist.hr